Kidon, Demetrije (grčki Δημήτρıος Κυδώνης, Dēmḗtrios Kydṓnēs, latinizirano Demetrius Cydones), bizantski političar, prevoditelj s latinskoga, filozof i teolog (Solun, oko 1324 – Kreta, oko 1398). Bio je učenik grčkog teologa i filozofa Nila Kabasile (Νεῖλος Καβάσιλας, Neĩlos Kabásilas). Godine 1354. otišao je u Italiju radi proučavanja spisa vodećih srednjovjekovnih filozofa i teologa, pa je na grčki preveo rasprave Augustina Aurelija i djelo Suma teologije Tome Akvinskoga. Prešao je na katoličanstvo 1365., ali se, kako se čini, poslije vratio na pravoslavlje. Po povratku u Carigrad, car Ivan V. Paleolog imenovao ga je 1369. visokim dužnosnikom, a oko 1383. povukao se iz političkog života. Godine 1390. otišao je u Italiju i u Veneciji otvorio akademiju grčke kulture, ali ga je već 1391. pozvao natrag u Carigrad njegov učenik, car Emanuel II. Paleolog, i postavio ga na visoku dužnost; no Kidon se 1396., zbog neprijateljstva prema njegovu katoličanstvu, povukao na Kretu. Bio je pristaša crkvene unije i protivnik hezihazma. Napisao je moralno-filozofsko djelo O preziranju smrti (De contemnenda morte), u kojem brani svoj prelazak na katoličanstvo. Za proučavanje bizantske povijesti vrijednost povijesnih izvora ima njegova opsežna korespondencija, a jednako tako i njegovi retorički spisi i govori, koji su djelomice objavljeni. Osobito su važni njegovi govori u kojima poziva Bizantince da se ujedine s Latinima radi zajedničke borbe protiv Osmanlija, a oni svjedoče o teškome stanju u Bizantskome Carstvu oko 1370.
